SJEDIMO TAKO U MRAKU, MOJ BOG I JA

Ostao sam večeras u Crkvi Svetog Franje na Kaptolu dugo. Svi su izašli na sibirsku zimu, a mene kao da je nešto prikovalo za tu staru klupu u kojoj sam često sjedio još kao 11godišnji dječak. ‘Tu si, mali?’ ‘Tu sam. Kao nekada. ‘Jesi u nekoj frci opet?’ ‘Nije strašno. Ali dođi, sjedni kraj mene’ […]

NA STARU GODINU PIJEM ZBOG DVIJE ŽENE…

Konobarica me u kafiću pogledala kao da će me pogledom ubiti. Ušao sam i počeo naručivati na Staru godinu u šest poslijepodne. A ona bi se spremila za doček. E, nećeš! Ni ona se ne sprema, moja Ivana. Ne, ona se , iako je mlada i želi bit sretna, ne sprema na doček. Ona neće, […]

Josipe, sretan ti Božić!

Spremam stan. I to zdušno. Pa dolazi mali Bog, mora sve biti kako treba. Ormari, prozori, kuhinja, čak i auto, doživjet će preporod. Čist ću čekati rođenje bebe koja mi već 50. puta pokušava dolaskom navijestiti bolje dane. I dobri su, ne smijem se žaliti. Uvijek oko Božića mislim na ljude koji će ga čekati […]

NAŠA JE JADNA ŠVELJA UMRLA. SUDBINA, SIGURNO.

Ustane dečko od stola u kafiću, sjedne u tatin auto i na trećem zavoju pogine. Sudbina, kažu svi. Prekrasno i glamurozno vjenčanje, svi se smiju i plešu, grle i ljube. Nakon nekoliko godina i dvoje djece, rastava. On se smrtno zaljubio  neku klinku. Sudbina, kažu. Imaš kartu za avion i iz nekog neobjašnjivog razloga odgodiš […]

OPET PRAZAN STAN

Opet prazan stan. I opet prazan papir. I pritisak administracije. I snovi o prošlosti, o noćima ljubavi, o strasti. Miris nje. Ustreptale, lude, zgrčene i propete. Nasmijane kao dijete. Kao dijete u meni. A s tim malim prilično često razgovaram. Ooo, da. Vuče me u dubine djetinjstva, kad sve je bilo jednostavno i jasno. Ja […]