“Imate nešto sitnog, treba mi za hranu?”

Kad sjedite iza stakla mondenog kafića u centru grada koji bi htio biti metropola i pijete kavu s mlijekom za 13 kuna, onda ste bogat čovjek. Kako? Pa, eto, svako malo uđe netko i ispruži ruku prema vama, moleći koju kunu. Razgovarate s prijateljima, prepričavate sinoćnji cajka party, pa vam smeta taj dodir siromaštva. Ne […]

Petra je ostavila zlostavljača

Petra. 23 godine. Sreo sam ju u Arta (kafić). Radila cura tamo. Svratio ponekad predvečer. Zbog toga da više naručim ili iz nekog drugog razloga, kad mi je ostavljala jednu od zamagljenih čaša pive na stolu, pružila je ruku i rekla: “Petra”. Podignem pogled. Proučim ju nakratko istim onim starim očima koje je hvalila Kim […]

RENT-A-OTAC U “ZNAŠ TI KO SAM JA” ZEMLJI

Nakon više od mjeseca dana vidjet ću svoje dečke. To nije normalno. Otac bi trebao biti sa sinovima svaki dan, uspavati ih, hrabriti prije skorog početka škole, voziti bicikl, smijati se, voditi ih u kazalište i kino, pa sada već polako i na koncerte. Ali, ja sam rent-a-tata ili se barem tako osjećam. U tri […]

Tinov otac trebao je organizirati postrojavanje na Trgu

‘Tin nam je nekoliko puta umirao na rukama’. Ovu sam rečenicu pročitao najmanje stotinu puta. Gledam fotku malog Tina, pa moju dvojicu s kojima često pijem kavicu u kafiću u kojem radi Tinov otac. Pa opet pogledam Tina. Što god sada tko od vas koji ovo čitate, mislio, ja ću izgovoriti neke stvari. Kako ti, […]

Na Dan antifašističke borbe, odbio sam Lidiju

5 sati i 27 minuta ujutro, živjela antifašistička borba. Aerodrom Dubrovnik, ili kako novi Hrvati kažu Zračna luka. Sjedim umoran kao pas, s pogledom na Japanke u japankama, koje stoje u redu i preko Zagreba će tko zna gdje. S uspomenama na Dubrovnik i hrpetinom fotki na onim smiješnim fotićima, nataknutim na štapove, s kojima […]