Iako bi mogao zaraditi milijune dajući glas za duete s nekim mladim zvijezdama, Chris Rea ne želi popustiti. Prvo je 2008., nakon teške bolesti, objavio kompilaciju ‘The return of the fabulous Hofner blue notes’, a onda tri godine poslije i ‘Santo Spirito Blues’. Potezi su to koji se diskografskoj kući nisu previše svidjeli. Naime, predlagali su mu da krene lakšim putem, objavljivanjem unosnih dueta s mladim glazbenicima. Britanac iz Middelsborougha, koji je vrhunac karijere doživio osamdesetih godina prošlog stoljeća i do danas prodao tridesetak milijuna albuma, ostao je tvrdoglav:

‘Kad dvije godine provedete boreći se za život i vraćate snagu, počnete razmišljati poput djeteta. Osvrnete se na ono što se radili, shvatite da ste bili uspješni. Danas je na sceni rock pretvoren u biznis kojim se mnogi bave. Dire straitsi, Clapton i mnogi drugi samo proizvode, ne razmišljaju umjetnički niti kreativno’, rekao mi je Rea u salonu zagrebačkog hotela Esplanade.

O bolesti govori potpuno otvoreno, živi bez gušterače. Prije operacije liječnici su mu davali samo 20 posto šansi za preživljavanje. Turneje su planirane tako da se svaki drugi dan odmara. Za svaki izlazak na pozornicu dobiva hrpu tableta i nekoliko injekcija. Razočaran je razvojem glazbene industrije koja, kaže, više ne treba talentirane glazbenike:

‘Sjedio sam u skupom novom Rolls Royceu direktora jedne velike diskografske kuće. Potražio sam CD kako bih vidio što sluša. Nasmiješio se i rekao: Chris, znaš da ne volim slušati glazbu.’

Situaciju na prostorima bivše Jugoslavije nikada nije sasvim shvatio. Međutim, nakon nekoliko je koncerata u regiji, kaže, shvatio da se pojam Balkan preširoko koristi:

‘Zagreb me jako iznenadio, jer izgleda kao talijanski ili austrijski, a ne balkanski grad. Oduševile su me prelijepe avenije i ulice. Preko Hrvata koje poznajem u Britaniji znam da su Hrvati pozitivni i veseli ljudi. Osim toga, jedna od mojih kćeri zaručena je za Hrvata. On živi u Engleskoj, ali majka mu je Hrvatica. Čovjek je viši od dva metra.’

Obitelj mu je temelj života. Čak je propustio veći uspjeh u Americi jer na vrhuncu slave nije želio predugo biti na turnejama. Sa suzama u očima govori o supruzi i dvije kćeri :

‘One su najsretnije kad smo svi na okupu. Žele ići sa mnom na turneje jer ne žele da se razdvajamo, budući da ih to podsjeća na teška vremena kad su me posjećivale u bolnici. Sebe i cijeli život vidim samo kao dio četveročlane obitelji. Ljudima koji tek dobiju djecu kažem da im predstoje teška vremena, kad si umoran, a dijete ne prestaje plakati. Međutim, ako se spustiš na dječju razinu, to će ti se obilato vratiti kad ostariš.’

 

Autor, Toni Volarić