Category: Toni Volarić

ZDRAVO MARIJO, KAKO SI?

Odem par puta na godinu na Mariju Bistricu. I to ne zato jer bi to od mene očekivala stranačka središnjica ili vlasnik neke firme za koju radim, a koji spada u tzv. nove Katolike. Ne idem ovih dana kad su u svetištima gužve, dijelom i zbog tih novih i pomodnih Katolika. Odem u siječnju, sjednem […]

NE MOŠ’ SUNCU PLATIT DA JUTRO DOĐE RANIJE

Ne moš’ prijatelju. Jebi ga, prijatelju. Trč’o ti još toliko za lovom i prestižem. Figurirao ti po svom malom gradu koliko god možeš, skupljao oko sebe ulizice i poltrone još toliko. Sve što ti i onaj šeik koji je s jahtom na kojoj je helikopter upravo isplovio iz Gruža, stvarno možete, je – čekati. Da […]

KAKO DA , MAMA, BEZ TVOJE RUKE ZNAM?

Mama. Može li stariji Balkanac biti tako sentimentalan i zvati mamu? Smije li  pokazati osjećaje, doći kod svoje mame i zahvaliti joj na svemu? Upravo sam na putu prema mami koja slavi 70. rođendan, jako sam uzbuđen pa, dok neuredni i nikad oprani katamaran klizi ribama nad glavama, vrtim film koji počinje kad sam tu […]

BOSNA, ZEMLJA ČUDNIH LJUBAVI

Uđeš preko Save u Bosnu. Čudnu zemlju jakih ljudi. Još dijelom srušenu. Zemlju koja skriva pobijene, u kojoj je brat brata u povijesti klao. I opet će, kažu neki. Zbog višeg interesa političara i lopova u limuzinama. Voziš tako, ti iz Europske unije tim lošim cestama, šepuriš se pred svima koji izađu na kapiju da […]

KAKO NA NE-BALKANSKOM BALKANU BITI OTAC?

Ona me dugo gleda preko kave s toplim mlijekom i onda, kao da je smišljala godinama pita: ‘Dobro, zašto više ne pišeš?’. Evo, pišem. O njima dvojici, o čemu bih drugome? O dečkima koji su dio mene, o dvojici anđela koji su na kraju krajeva, jedini smisao života. Njih podići, uz njih stajati. Prvi dan […]