Category: Nekategorizirano

TKO MI JE TEBE ZVONČICE, POSLAO?

Tko je , dušo, tebe poslao? I zašto? Otkuda ti u zahrđalim hodnicima moga srca i što zapravo hoćeš od mene? Šta ću ja sad s tom tvojom kožom što miriši kao najslađi grozd? Što ću, ovako star i sebi težak, s tvojom uzburkanom krvlju koja obraze ti tako divno napuni? Što da kažem krvi […]

OVA ĆE NAM KIŠA SRCA OPRATI

Udara kiša. Velika se voda s neba slijeva na grad. Pere ga. Ispire nam grijehe. Jaka ljetna kiša lupa po kamenu Straduna. Hladi ga. Svi su se razbježali, a ja ostao. Čekao sam te, nebeska vodo, čekao dugo. MIlijuni su te čekali, pa čemu sada pobjeći? Naime, jedino takva sila s neba može oprati sve […]

PJEVAMO, CIGANI I JA…

Ušao sam autom na parkiralište velikog dućana koji više nije hrvatski. Samo nekoliko dana nakon velikog uspjeha nogometne reprezentacije, zastave su ponosno vijorile na svakoj zgradi. Narod u transu, uvjeren da njegova mala zemlja sada nešto znači, majke u jurnjavi, očevi u ljetnom znoju skupljenom na Galeb potkošulji, bake u brizi.  Sve ustreptalo, sve ugrijano, […]

NE IDEMO NA TUĐMANA, VOZI KUĆI

Izljubio sam rano jutros moju Vesnu i djecu. Prijatelj me, iz moje slavonske prašine, vozi na zagrebački aerodrom zanimljivog imena. Imena koje je postalo sinonimom za odlazak naših ljudi na daleki put. Na put za kruhom i dostojanstvom. Daleko od kuće, od toplih grudi moje žene, daleko od mog šora i dugih redova kukuruza. Vozimo […]

VIDIO SAM ANĐELA IZNAD DJEČJE BOLNICE…

Jesi li ikada ostavio dijete u bolnici? Ako jesi onda znaš da su ta zdanja hramovi straha i nade. Neku sam večer i ja ušao u jednu dječju bolnicu. I plakao. Mali pacijenti, velike oči, krpeni medeki u jednoj ruci, duda u drugoj i puno straha na licu. Hodaju male nogice po bijelim hodnicima, lijepe […]