Category: Nekategorizirano

ZAŠTO NAŠE MAME NE SMIJU BIT SRETNE?

Zvoni pozdravljanje. Zvono crkve s drugog brda reže zimsku večer, k’o jabuku. I gle, sa zadnjim otkucajem zvona, kos zašuti. I njegov je radni dan gotov. Iz neke kuhinje zamiriši sutrašnji gulaš, poneki vrabac brzo proleti, da ne zakasni na spavanje. Svi večeras traže mir. Od svih. Umorile se majke od brige za djecu, umorili […]

TKO MI JE TEBE ZVONČICE, POSLAO?

Tko je , dušo, tebe poslao? I zašto? Otkuda ti u zahrđalim hodnicima moga srca i što zapravo hoćeš od mene? Šta ću ja sad s tom tvojom kožom što miriši kao najslađi grozd? Što ću, ovako star i sebi težak, s tvojom uzburkanom krvlju koja obraze ti tako divno napuni? Što da kažem krvi […]

OVA ĆE NAM KIŠA SRCA OPRATI

Udara kiša. Velika se voda s neba slijeva na grad. Pere ga. Ispire nam grijehe. Jaka ljetna kiša lupa po kamenu Straduna. Hladi ga. Svi su se razbježali, a ja ostao. Čekao sam te, nebeska vodo, čekao dugo. MIlijuni su te čekali, pa čemu sada pobjeći? Naime, jedino takva sila s neba može oprati sve […]

PJEVAMO, CIGANI I JA…

Ušao sam autom na parkiralište velikog dućana koji više nije hrvatski. Samo nekoliko dana nakon velikog uspjeha nogometne reprezentacije, zastave su ponosno vijorile na svakoj zgradi. Narod u transu, uvjeren da njegova mala zemlja sada nešto znači, majke u jurnjavi, očevi u ljetnom znoju skupljenom na Galeb potkošulji, bake u brizi.  Sve ustreptalo, sve ugrijano, […]

NE IDEMO NA TUĐMANA, VOZI KUĆI

Izljubio sam rano jutros moju Vesnu i djecu. Prijatelj me, iz moje slavonske prašine, vozi na zagrebački aerodrom zanimljivog imena. Imena koje je postalo sinonimom za odlazak naših ljudi na daleki put. Na put za kruhom i dostojanstvom. Daleko od kuće, od toplih grudi moje žene, daleko od mog šora i dugih redova kukuruza. Vozimo […]