Category: Nekategorizirano

PETRA JE OSTAVILA ZLOSTAVLJAČA

Petra. 23 godine. Sreo sam ju u Arta (kafić). Radila cura tamo. Svratio ponekad predvečer. Zbog toga da više naručim ili iz nekog drugog razloga, kad mi je ostavljala jednu od zamagljenih čaša pive na stolu, pružila je ruku i rekla: “Petra”. Podignem pogled. Proučim ju nakratko istim onim starim očima koje je hvalila Kim […]

OTKAD SE NISAM POPEO NA DRVO

Želim ti puno uspjeha! Je li to tako teško izgovoriti? Želim ti da uspiješ, da ostvariš snove, da bueš dobar u svom poslu, da te priznaju i slave, da te dobro plate, da se popneš na to drvo. Ajme, otkad se ja nisam popeo na drvo. A imao sam svoju trešnju, znao sam napamet gdje […]

ONI GORE VEĆ SVE ZNAJU…

Sve je kako je trebalo biti. U tome je štos. Ali, evo, priznajem večeras da zavidim onima gore koji već znaju što i kako će još biti. Gledaju me na tom balkonu, kako ljetnu večer punim crnim slovima koje će valjda negdje nekada netko čitati. Gledaju i smješkaju se. Znaju lukavci, znaju sve. I znali […]

TAMO GORE PRIPREMA SE KONCERT BEZ KRAJA

Mora bit da se tamo negdje priprema spektakularan koncert, pomislih stojeći u suzama na Rivi,  dok je katamaran s pjevačem soundtracka naših života, odmicao u plave dubine vječnosti. Black, David Bowie, George Michael, Prince, Elvis Presley, Frank Sinatra, John Lennon, Lemmy Kilmister, Dino Dvornik, Đurđica Barlović, Toše Proeski, Kemal Monteno, Freddy Mercury, Arsen Dedić, Vice […]

LEZI KRAJ MENE DA ZAUSTAVIMO STARENJE

Ne dam ovoj noći da prođe. Stojim u mraku, gore grmi, dolje će kiša. Pola sata do novog datuma koji ne želim. Želim da sve stane. I stoji. Da vrijeme ne prolazi, da zapamtim ovu noć. Po tebi, po koži, po kiši, po znoju i mirisu trešnje u dvorištu. Trešnje koja zrije u svibanjskome mraku, […]