Category: Nekategorizirano

INTERVJU U KREVETU

„Ne miči se, daj ostavi ruku tu“. „Šta ti mala zapravo hoćeš?“ „Hoću ostati tu, na tvojoj ruci.“ „Najveća maza na svijetu, to si ti.“ „Uh, moraš ti uvijek pričat i analizirat.“ „Šutim.“ „Malo ovako okreni ruku, paše mi ispod glave.“ „Evo. I dalje šutim.“ „Ajde nemoj se sad durit.“ „Šutim.“ „Ljubi me.“ „To smijem?“ […]

DOĐI U MOJ RAJ

O čemu razmišljaš večeras? O kome razmišljaš? Čime otvaraš prozor svoje uvele duše, kako provjetravaš zarobljeni um? Kuda ideš večeras? Bez izlaska iz kuće, znam. Sigurno odlutaš u neko sjećanje, u neko dobro sjećanje. Sigurno. Pa kako bi inače izdržala ove okove koji stežu ti kapke otežale, kako bi mesnatoj pumpi u svojim grudima dala […]

OPET PRAZAN STAN

Opet prazan stan. I opet prazan papir. I pritisak administracije. I snovi o prošlosti, o noćima ljubavi, o strasti. Miris nje. Ustreptale, lude, zgrčene i propete. Nasmijane kao dijete. Kao dijete u meni. A s tim malim prilično često razgovaram. Ooo, da. Vuče me u dubine djetinjstva, kad sve je bilo jednostavno i jasno. Ja […]

ŽENI SE, A VOLI DRUGU

Prolazi svadba. I ja negdje u njoj. Iz prvog auta u koloni viri zastava. To je valjda neka oznaka pripadnosti svih u koloni. Nije ukrajinska, niti grčka, nego prava hrvatska svadba. Što god to zadnjih dvadeset godina značilo. A znači svašta. Od toga da će tata sav znojan oko dva ujutro stati na stol sa […]

SLUŠAJ OLIVERA I ČEKAJ PLAVU PTICU

Tko si zapravo ti, plava ptico? Jesi li s one strane napokon došla uzeti me iz ovog nepravednog mraka i odvesti u rajske dvore? Mogu li te zagrliti s povjerenjem da ćeš sletjeti tek kad ugledamo njegovo lice, mogu li ti vjerovati plava ptico? Je li tamo kao u filmu „Ja ću budan sanjati“, sve […]