Category: Nekategorizirano

NE DAM VAM NAŠU STARU KUĆU

Vozio sam cijelu noć. U zoru, evo me, želuca iziritiranog trokutastim masnim sendvičima s odmorišta, na sto metara od naše stare kuće. Prošetat ću do nje, kostiju njezinih, zapravo. Ostaci zidova što u nebo vrište, u korov zarasla duša našeg doma. Nema nikoga. Nema dima s krova, ne čuju se sestre ni braća, majka ne […]

STANITE U RED I ČEKAJTE

Gdje je nestao stvaran svijet? Gdje su ljudi, ne vide se od kurvi? Pardon, prostitutki, poltrona i ulizica. Kako to da nisu važni znanstvenici, umjetnici, kako to da nisu važni književnici i glumci, glazbenici i kipari? Trebaju li nadareni ikome? Stoje u redovima svojih prekratkih života, čekaju da se na ekranu pojavi njihov broj. Pa […]

ZDRAVO MARIJO, KAKO SI?

Odem par puta na godinu na Mariju Bistricu. I to ne zato jer bi to od mene očekivala stranačka središnjica ili vlasnik neke firme za koju radim, a koji spada u tzv. nove Katolike. Ne idem ovih dana kad su u svetištima gužve, dijelom i zbog tih novih i pomodnih Katolika. Odem u siječnju, sjednem […]

PIŠEM DA NE UMREM

Zašto pišem? Sve češće me pitaju. Kao, nisi u nekim velikim novinama ili na nekom poznatom portalu, nema slave ni love, pa čemu onda? Stvarno, čemu? Prvo i prvo, ti što pišeš u velikim novinama ne pišeš pto misliš nego što ti neki sekretar SKOJa kaže da pišeš. Drugo pitati me zašto pišem, to ti […]

OVAJ ĆE SNIJEG PREKRITI GRIJEHE

Sjedim pokraj prozora dok vani zlatne pahulje pokrivaju šumu. Jedna drugu stižu na kilometarskom putu prema mom dijelu vrta. Jedna po jedna, kao bijele sestrice, sjedaju na djeliće našeg vrta, omataju ga da ne nazebe. Otvorim balkom i otvorim usta prema nebu. Mali mi kristalni prijatelji, zrnca zaleđene Božje kiše klize mi niz jezik, hlade […]