Category: Nekategorizirano

VIDIO SAM ANĐELA IZNAD DJEČJE BOLNICE…

Jesi li ikada ostavio dijete u bolnici? Ako jesi onda znaš da su ta zdanja hramovi straha i nade. Neku sam večer i ja ušao u jednu dječju bolnicu. I plakao. Mali pacijenti, velike oči, krpeni medeki u jednoj ruci, duda u drugoj i puno straha na licu. Hodaju male nogice po bijelim hodnicima, lijepe […]

MOJA STARA LJUBAVI…

Moja stara ljubavi, gdje si večeras? Kako ti ne dođe da se čujemo ili vidimo, kako to da me više ne voliš? Čak niti sad kad smo ostarili, kad se teže hoda, a još teže nekog voli. Sjećaš se da smo si kao djeca obećavali da ćemo uvijek biti „mi“, čak i kad ostarimo i […]

POŽELIŠ LI ODLETJETI S BALKANA?

  Gledam ‘Nebesa’. Crtić originalno nazvan ‘Up’. Svi koji su ga zbog djece morali gledati par stotina puta, znaju o čemu se radi. Simpatični starac živi u svojoj prastaroj kući koja smeta urbanistima koji bi na tom mjestu sagradili nebodere. Da ne dužim, djedica na krov kuće postavi tisuće balona koji podignu kuću u nebesa. […]

DIDA, OPROSTI MI ŠTO ODLAZIM

Ostaviti moje more, ostaviti ulice koje miriše na djetinjstvo, otići zauvijek? A zašto bih otišao, tko nas je doveo pred takvu odluku, kome je to i zašto bio cilj? Silazim do moje male šljunčane plaže, vučem noge po bijelom kamenju moje mladosti, tu di me dida vodio na kupanjem tu di sam prohodao i shvatio […]

KAKO SAM S MOREM DOGOVORIO DA SVE BRIGE PREPUSTIM DUPINIMA

Sjedim pokraj mora poslije posla. I pričam mu. Zapravo, more me pita kako sam i šta ima novo. Pa je pristojno, nakon prvog šoka zbog toga što more inače ne može govoriti, odgovoriti mu. E pa, drago moje plavo blago, prvo ću u tebe uroniti stare umorne noge. Hladnoća pecka stopala koja me po ovom […]