Category: Nekategorizirano

PLEŠEMO MOJI CIGANI I JA

Ušao sam autom na parkiralište velikog dućana koji više nije hrvatski. Samo nekoliko dana nakon velikog uspjeha nogometne reprezentacije, zastave su ponosno vijorile na svakoj zgradi. Narod u transu, uvjeren da njegova mala zemlja sada nešto znači, majke u jurnjavi, očevi u ljetnom znoju skupljenom na Galeb potkošulji, bake u brizi.  Sve ustreptalo, sve ugrijano, […]

NEMOJ MI REĆI ŠTO ĆE BITI

Sve je kako je trebalo biti. U tome je štos. Ali, evo, priznajem večeras da zavidim onima gore koji već znaju što i kako će još biti. Gledaju me na tom balkonu, kako ljetnu večer punim crnim slovima koje će valjda negdje nekada netko čitati. Gledaju i smješkaju se. Znaju lukavci, znaju sve. I znali […]

PIŠEM, DA NE UMREM

Zašto pišem? Sve češće me pitaju. Kao, nisi u nekim velikim novinama ili na nekom poznatom portalu, nema slave ni love, pa čemu onda? Stvarno, čemu? Prvo i prvo, ti što pišeš u velikim novinama ne pišeš pto misliš nego što ti neki sekretar SKOJa kaže da pišeš. Drugo pitati me zašto pišem, to ti […]

DOĐI U MOJ RAJ

O čemu razmišljaš večeras? O kome razmišljaš? Čime otvaraš prozor svoje uvele duše, kako provjetravaš zarobljeni um? Kuda ideš večeras? Bez izlaska iz kuće, znam. Sigurno odlutaš u neko sjećanje, u neko dobro sjećanje. Sigurno. Pa kako bi inače izdržala ove okove koji stežu ti kapke otežale, kako bi mesnatoj pumpi u svojim grudima dala […]

VIOLINISTICA KOJA JE ČEKALA SVOJ BROJ

Gdje je nestao stvaran svijet? Gdje su ljudi, ne vide se od kurvi? Pardon, prostitutki, poltrona i ulizica. Kako to da nisu važni znanstvenici, umjetnici, kako to da nisu važni književnici i glumci, glazbenici i kipari? Trebaju li nadareni ikome? Stoje u redovima svojih prekratkih života, čekaju da se na ekranu pojavi njihov broj. Pa […]