Category: Nekategorizirano

ANĐELE ČUVARU MILI…

Sve ide kraju. Ide polako. Odlazi u povijest koju nitko neće učiti u školi. Povijest jednog malog života. Mnogima nevažnom. Ali mog. Samo mog. Sjedim sam u stanu na brdu, dok vani steže prvi mraz. Love se staklaste smrzotine po oklopu mog lošeg francuskog auta. Ja to gledam. I pojačam Floyde. „Wish you were here“. […]

VIDIO SAM BIJELO SVJETLO

Dubrovnik i cijeli svijet ulazi u Veliki tjedan. A prva vijest je da su neki ljudi , navodno svima nama jako važni, popili kavu na nekom trgu. Čuvam se floskula, pa neću niti sada pribjeći rječniku većine medija od kojih dobar dio doslovno prepisuje tekstove iz istog vremena prošle godine. Činjenica je da mnogi ovih […]

OVO JE TVOJA KĆI, ELENA

Puštam danas tvoju pjesmu. Perem naše bijele plahte, pa ih vješam na zimskom zraku. Da zima stisne našu, u niti utkanu ljubav, da iz svake pore bijele tkanine otjera ostatke našeg soka, istočenog u žestokom grču mišića, u trenutku leta u zonu fizičke ljubavi koja se naselila u mom sjećanju. I ne odlazi. I ne […]

ZAŠTO VIŠE NE PJEVAŠ?

Zašto više ne pjevaš? Koliko sam puta čuo to pitanje. Često bih ga s nekim umjetnih druženja ponio i kući, stavio ga u krevet pokraj sebe, zagrlio ga i zaspao. To pitanje je uvijek tu. Zašto više ne pjevaš? Znam, znam onu biblijsku o talentima. Tamo je bila riječ o novcu, ali se može primijeniti […]

NE DAM VAM NAŠU STARU KUĆU

Vozio sam cijelu noć. U zoru, evo me, želuca iziritiranog trokutastim masnim sendvičima s odmorišta, na sto metara od naše stare kuće. Prošetat ću do nje, kostiju njezinih, zapravo. Ostaci zidova što u nebo vrište, u korov zarasla duša našeg doma. Nema nikoga. Nema dima s krova, ne čuju se sestre ni braća, majka ne […]