Category: društvo

OPET PRAZAN STAN

Opet prazan stan. I opet prazan papir. I pritisak administracije. I snovi o prošlosti, o noćima ljubavi, o strasti. Miris nje. Ustreptale, lude, zgrčene i propete. Nasmijane kao dijete. Kao dijete u meni. A s tim malim prilično često razgovaram. Ooo, da. Vuče me u dubine djetinjstva, kad sve je bilo jednostavno i jasno. Ja […]

ZAMISLI DA NE VIDIŠ, KAO MALI MATE

Mali Mate vidio Mišu Kovača. Pas ti mater i životu. Ma to je jedino što slab čovjek, kao ja, može izgovoriti kad pogleda tu fotku. I plakati, k’o što proplakat će zora. Zagrlit’ malo stvorenje koje se smije. Ne vidi, a smije se, jebote čovječe Božji! Plačem da Mate ne vidi, ne smijem brisati suze […]

TKO MI JE TEBE ZVONČICE, POSLAO?

Tko je , dušo, tebe poslao? I zašto? Otkuda ti u zahrđalim hodnicima moga srca i što zapravo hoćeš od mene? Šta ću ja sad s tom tvojom kožom što miriši kao najslađi grozd? Što ću, ovako star i sebi težak, s tvojom uzburkanom krvlju koja obraze ti tako divno napuni? Što da kažem krvi […]

SREO SAM SARU, NEMA ZA KRUH

Sara je topla. Sara ima 39 godina, dva prekrasna mala dečka. Dva mala srca kao posljednji pozdrav tipičnog navijača ukradenog kluba iz Maksimira, pretplatnika na lokalne kladionice koji, kao, traži posao, ali ga, kao, nema. Sara. Mlada žena jakih ramena, kratke kose na ježa, velikih očiju i dugih nogu. Sreo sam ju pred Avenue mallom. […]

ZDRAVO MARIJO, KAKO SI?

Odem par puta na godinu na Mariju Bistricu. I to ne zato jer bi to od mene očekivala stranačka središnjica ili vlasnik neke firme za koju radim, a koji spada u tzv. nove Katolike. Ne idem ovih dana kad su u svetištima gužve, dijelom i zbog tih novih i pomodnih Katolika. Odem u siječnju, sjednem […]