Category: društvo

NE IDEMO NA TUĐMANA,VOZI ME KUĆI

Izljubio sam rano jutros moju Vesnu i djecu. Prijatelj me, iz moje slavonske prašine, vozi na zagrebački aerodrom zanimljivog imena. Imena koje je postalo sinonimom za odlazak naših ljudi na daleki put. Na put za kruhom i dostojanstvom. Daleko od kuće, od toplih grudi moje žene, daleko od mog šora i dugih redova kukuruza. Vozimo […]

PLAKALA JE NA BLAGDAN SVETOG ANTE

Bio je blagdan Svetog Ante, kasno je proljeće pregrijavalo grad. Vozio sam prema svom stanu na brdu, s obje strane pločnika u suprotnom su smjeru hodali svečano odjeveni vjernici, s ljiljanima u rukama. Još uvijek pod dojmom duhovne dimenzije proslave blagdana najdražeg sveca, svi su na licima imali osmijeh. Onaj koji probija sve teškoće, dokaz […]

ZBOG OVE PRINCEZE VJERUJEM U BAJKE…

Čitao sam davno bajke o ljepoticama zarobljenim u dvorcima. Hodam večeras po pregrijanim ulicama moje Dubrave i udišem istinu, sve prošle i buduće dane. Star sam, ali živ, jbg. Hodam i tražim nju, plavu princezu u dvorcu. Drugu stranu sebe, curu kojoj ni po čemu ne pripadam, mladu ženu koja sigurno ima pametnijeg posla nego […]

Josipe, sretan ti Božić!

Spremam stan. I to zdušno. Pa dolazi mali Bog, mora sve biti kako treba. Ormari, prozori, kuhinja, čak i auto, doživjet će preporod. Čist ću čekati rođenje bebe koja mi već 50. puta pokušava dolaskom navijestiti bolje dane. I dobri su, ne smijem se žaliti. Uvijek oko Božića mislim na ljude koji će ga čekati […]

NAŠA JE JADNA ŠVELJA UMRLA. SUDBINA, SIGURNO.

Ustane dečko od stola u kafiću, sjedne u tatin auto i na trećem zavoju pogine. Sudbina, kažu svi. Prekrasno i glamurozno vjenčanje, svi se smiju i plešu, grle i ljube. Nakon nekoliko godina i dvoje djece, rastava. On se smrtno zaljubio  neku klinku. Sudbina, kažu. Imaš kartu za avion i iz nekog neobjašnjivog razloga odgodiš […]