Posts written by ToniV

PJESNIK MI JE VRATIO VJERU U SUTRA

Predzadnja večer rujna, dvorana kina u ogromnoj betonskoj i nikada pošteno završenoj zgradi, iznenađujuće puna. Sunce tamo negdje pada, predajući se prohladnoj jesenskoj noći. Automobili jure križanjem, pretrpani plavi autobusi gmižu na prirodni plin koji smo im mi kupili od generala-multimilijunaša, a za čiju smo obranu ne tako davno, skupljali pomoć. Sreća, obranio se, obogatio, […]

ZASPALA JE ŽENA NA KOJOJ MOJ JE ŽIVOT STAJAO

Spavaš. Ja te gledam. Mirno dišeš, s rukom pod licem. Uvijek, čak i u snu malo nasmijana. Uvijek tu i uvijek vedra. Čak i kad ti je strašno teško boriti se sa životom. Kao sada. Čak i kad ne znaš što će i kako biti sutra. Kakvo ti to srce imaš ženo draga? Ma ne […]

DIDA, OPROSTI MI ŠTO ODLAZIM

Ostaviti moje more, ostaviti ulice koje miriše na djetinjstvo, otići zauvijek? A zašto bih otišao, tko nas je doveo pred takvu odluku, kome je to i zašto bio cilj? Silazim do moje male šljunčane plaže, vučem noge po bijelom kamenju moje mladosti, tu di me dida vodio na kupanjem tu di sam prohodao i shvatio […]

PJEVAJ!

Zašto više ne pjevaš? Koliko sam puta čuo to pitanje. Često bih ga s nekim umjetnih druženja ponio i kući, stavio ga u krevet pokraj sebe, zagrlio ga i zaspao. To pitanje je uvijek tu. Zašto više ne pjevaš? Znam, znam onu biblijsku o talentima. Tamo je bila riječ o novcu, ali se može primijeniti […]

PLEŠEMO MOJI CIGANI I JA

Ušao sam autom na parkiralište velikog dućana koji više nije hrvatski. Samo nekoliko dana nakon velikog uspjeha nogometne reprezentacije, zastave su ponosno vijorile na svakoj zgradi. Narod u transu, uvjeren da njegova mala zemlja sada nešto znači, majke u jurnjavi, očevi u ljetnom znoju skupljenom na Galeb potkošulji, bake u brizi.  Sve ustreptalo, sve ugrijano, […]