Posts written by ToniV

SILVA NAM JE BILA PRVA

Većina žena misli da je nama, mužjacima, lako. Nije, vjerujte mi. Nije nam lako odrastati, posebno ne u ovom čudnom dijelu svijeta. Okružen si mirisima, zvukovima, nogometom na vrućoj prašini, tučnjavama iza škole, nepravdom najrazličitijih vrsta. I jačima. Jačima od sebe koji te mogu ugnjetavati. Međutim, kad si klinac u mojoj Dubravi, onda su jače […]

OTKAD SE NISAM POPEO NA DRVO

Želim ti puno uspjeha! Je li to tako teško izgovoriti? Želim ti da uspiješ, da ostvariš snove, da bueš dobar u svom poslu, da te priznaju i slave, da te dobro plate, da se popneš na to drvo. Ajme, otkad se ja nisam popeo na drvo. A imao sam svoju trešnju, znao sam napamet gdje […]

LAKU NOĆ, SRCE MOJE

Pišem večeras glasovno pismo mom srcu. Ja mu pričam, ono kuca. Kako si, srce moje staro?, pitam ga. Znam, nije ti lako, dvije milijarde puta udarati. Dvije milijarde puta pumpati u mene život. Nikad stati, nikad zastati, nikad me ostaviti. Pa još sve što sam ti priuštio. Sve što još udaralo, dok udaraš. Priznaj mi […]

NEK’ TI OVA KIŠA SRCE OPERE

Udara kiša. Velika se voda s neba slijeva na grad. Pere ga. Ispire nam grijehe. Jaka ljetna kiša lupa po kamenu Straduna. Hladi ga. Svi su se razbježali, a ja ostao. Čekao sam te, nebeska vodo, čekao dugo. MIlijuni su te čekali, pa čemu sada pobjeći? Naime, jedino takva sila s neba može oprati sve […]

LEZI POKRAJ MENE, DA ZAUSTAVIMO STARENJE

Ne dam ovoj noći da prođe. Stojim u mraku, gore grmi, dolje će kiša. Pola sata do novog datuma koji ne želim. Želim da sve stane. I stoji. Da vrijeme ne prolazi, da zapamtim ovu noć. Po tebi, po koži, po kiši, po znoju i mirisu trešnje u dvorištu. Trešnje koja zrije u svibanjskome mraku, […]