DIDA, OPROSTI MI ŠTO ODLAZIM

Ostaviti moje more, ostaviti ulice koje miriše na djetinjstvo, otići zauvijek? A zašto bih otišao, tko nas je doveo pred takvu odluku, kome je to i zašto bio cilj? Silazim do moje male šljunčane plaže, vučem noge po bijelom kamenju moje mladosti, tu di me dida vodio na kupanjem tu di sam prohodao i shvatio […]

PJEVAJ!

Zašto više ne pjevaš? Koliko sam puta čuo to pitanje. Često bih ga s nekim umjetnih druženja ponio i kući, stavio ga u krevet pokraj sebe, zagrlio ga i zaspao. To pitanje je uvijek tu. Zašto više ne pjevaš? Znam, znam onu biblijsku o talentima. Tamo je bila riječ o novcu, ali se može primijeniti […]

PLEŠEMO MOJI CIGANI I JA

Ušao sam autom na parkiralište velikog dućana koji više nije hrvatski. Samo nekoliko dana nakon velikog uspjeha nogometne reprezentacije, zastave su ponosno vijorile na svakoj zgradi. Narod u transu, uvjeren da njegova mala zemlja sada nešto znači, majke u jurnjavi, očevi u ljetnom znoju skupljenom na Galeb potkošulji, bake u brizi.  Sve ustreptalo, sve ugrijano, […]

NEMOJ MI REĆI ŠTO ĆE BITI

Sve je kako je trebalo biti. U tome je štos. Ali, evo, priznajem večeras da zavidim onima gore koji već znaju što i kako će još biti. Gledaju me na tom balkonu, kako ljetnu večer punim crnim slovima koje će valjda negdje nekada netko čitati. Gledaju i smješkaju se. Znaju lukavci, znaju sve. I znali […]

PIŠEM, DA NE UMREM

Zašto pišem? Sve češće me pitaju. Kao, nisi u nekim velikim novinama ili na nekom poznatom portalu, nema slave ni love, pa čemu onda? Stvarno, čemu? Prvo i prvo, ti što pišeš u velikim novinama ne pišeš pto misliš nego što ti neki sekretar SKOJa kaže da pišeš. Drugo pitati me zašto pišem, to ti […]