SREO SAM SARU, NEMA ZA KRUH

Sara je topla. Sara ima 39 godina, dva prekrasna mala dečka. Dva mala srca kao posljednji pozdrav tipičnog navijača ukradenog kluba iz Maksimira, pretplatnika na lokalne kladionice koji, kao, traži posao, ali ga, kao, nema. Sara. Mlada žena jakih ramena, kratke kose na ježa, velikih očiju i dugih nogu. Sreo sam ju pred Avenue mallom. […]

ZDRAVO MARIJO, KAKO SI?

Odem par puta na godinu na Mariju Bistricu. I to ne zato jer bi to od mene očekivala stranačka središnjica ili vlasnik neke firme za koju radim, a koji spada u tzv. nove Katolike. Ne idem ovih dana kad su u svetištima gužve, dijelom i zbog tih novih i pomodnih Katolika. Odem u siječnju, sjednem […]

NE MOŠ’ SUNCU PLATIT DA JUTRO DOĐE RANIJE

Ne moš’ prijatelju. Jebi ga, prijatelju. Trč’o ti još toliko za lovom i prestižem. Figurirao ti po svom malom gradu koliko god možeš, skupljao oko sebe ulizice i poltrone još toliko. Sve što ti i onaj šeik koji je s jahtom na kojoj je helikopter upravo isplovio iz Gruža, stvarno možete, je – čekati. Da […]

KAKO DA , MAMA, BEZ TVOJE RUKE ZNAM?

Mama. Može li stariji Balkanac biti tako sentimentalan i zvati mamu? Smije li  pokazati osjećaje, doći kod svoje mame i zahvaliti joj na svemu? Upravo sam na putu prema mami koja slavi 70. rođendan, jako sam uzbuđen pa, dok neuredni i nikad oprani katamaran klizi ribama nad glavama, vrtim film koji počinje kad sam tu […]

Ružna si točno koliko treba

Strašno sam loše spavao. Vrtio se, stalno budio. Naime, imam narudžbu za tekst. Obećanje se mora izvršiti. Sjeo jutros rano pokraj mora, odlučan pisati o ljubavi. Ne mogu to tako, mora mi tekst doći. Kao i obično kad ne znaš kuda da gledaš i što da radiš, uhvatiš mobitel. Često kad mi nešto padne na […]