NE IDEMO NA TUĐMANA,VOZI ME KUĆI

Izljubio sam rano jutros moju Vesnu i djecu. Prijatelj me, iz moje slavonske prašine, vozi na zagrebački aerodrom zanimljivog imena. Imena koje je postalo sinonimom za odlazak naših ljudi na daleki put. Na put za kruhom i dostojanstvom. Daleko od kuće, od toplih grudi moje žene, daleko od mog šora i dugih redova kukuruza. Vozimo […]

PLAKALA JE NA BLAGDAN SVETOG ANTE

Bio je blagdan Svetog Ante, kasno je proljeće pregrijavalo grad. Vozio sam prema svom stanu na brdu, s obje strane pločnika u suprotnom su smjeru hodali svečano odjeveni vjernici, s ljiljanima u rukama. Još uvijek pod dojmom duhovne dimenzije proslave blagdana najdražeg sveca, svi su na licima imali osmijeh. Onaj koji probija sve teškoće, dokaz […]

ZBOG OVE PRINCEZE VJERUJEM U BAJKE…

Čitao sam davno bajke o ljepoticama zarobljenim u dvorcima. Hodam večeras po pregrijanim ulicama moje Dubrave i udišem istinu, sve prošle i buduće dane. Star sam, ali živ, jbg. Hodam i tražim nju, plavu princezu u dvorcu. Drugu stranu sebe, curu kojoj ni po čemu ne pripadam, mladu ženu koja sigurno ima pametnijeg posla nego […]

SAKRIJ ME, ŽENO, TREBAM TE NOĆAS

Sakrio bih se večeras. Na jednu noć. Među tvoje ruke, draga. Među tople grudi tvoje. Tamo bih par sati disao da me nitko pronaći ne može. Molim te, draga, sakrij me do jutra od ljudi. Daj malom emotivnom dječaku da iz kože tvoje sigurnost i spokoj udiše. Sve dok zora nas ne dotakne. Zora izdajnička […]

AJD’ ŽIVI TI U HRVATSKOJ…

Prazan me papir gleda. Prokleti izdajica. Ne onaj s popisa koji bi sastavljali novi domoljubi, nego onaj pravi. Papir koji svojom bjelinom opominje i po tko zna koji puta govori mi da sam jadan. I nemaštovit. I prazan. I star. I nagrižen. Idem uzet laptop na plažu. Siječanj je hladan. Ne toliko temperaturno govoreći. Nego […]